Živjeti puni život, bez obzira na sve
Povod za ovaj članak kojeg će pročitati u nastavku bio je neki neočekivani tragični događaj. U ponedjeljak navečer sam na Facebooku vidio novu objavu prijateljice Maje. Mislim da sam to pročitao bar tri puta jer jednostavno nisam mogao vjerovati što je napisala i koga nema više među nama.
Više o tom tragičnom događaju koji se dogodio u Južnoj Americi, možeš pročitati ovdje. Radi se o Evi Žontar, mladoj, oduševljenoj, hrabroj i srčanoj putnici iz Litije koja je već duže vremena putovala po Južnoj Americi. Između ostalog pisala je i članke za portal MojeZdravje.net s kojim i ja sam sudjelujem. Evu u živo nikad nisam upoznao već samo preko e-pošte kada sam joj proslijedio nešto uputa i savjeta o objavljivanju članaka.
Njene objave i članci uvijek su me oduševljavali jer su bili napisani iz srca. Tematika su bila njena vlastita iskustva i događaji koje je doživljavala na putovanju po Južnoj Americi. Intervju s njom možeš naći ovdje i vrijedan je pažnje i čitanja.
Eva je unatoč svojoj mladosti imala mnogo životnog iskustva i njen životni stil bio drukčiji od većine ljudi. Putovanja, planine, joga, prehrana … Mogu reći da je u svakom trenutku živjela stvarno puni život. Eva, počivaj u miru, među zvijezdama koje si uvijek vjerno pratila.
Reportaža o njenoj nesreći dirnula me jer sam i sam počeo razmišljati kako važno je živjeti ovdje i sada, da živimo bez izgovora, bez raznih ali i da li.
Nitko od nas nema garancije koliko vremena će biti prisutan u ovoj dimenziji. Danas jesi, sutra te nema. Kad sam jučer bio u dužoj šetnji i gledao planine, sjetio sam se i na druge alpiniste i planinara koji su tragično preminuli upravo na mjestu koje su najviše voljeli. U mislima su mi bili Tomaž Humar, Nejc Zaplotnik, Ruth Podgornik Reš i naravno Eva Žontar.
Svi su imali hrabrost, da su bez obzira na sve, živjeli puni život, da su odlazili tamo gdje su ih vodili srce i duša.
Pozivu (planina, mora, neba, rijeka …) jednostavno se ne možeš oduprijeti i sve što ti preostane, ako naravno sebi želiš dobro, je jednostavno slijediti tome zovu. Svaki put kada tome ne slijedimo i postavljamo si “izgovore”, niječemo dio sebe, dio svoje duše i dio svoje biti. Život koji živimo neće se mjeriti po tome koliko smo zaradili novaca, koliko smo dobili diploma i različitih certifikata, već po tome koliko smo si u životu dozvolili probati, stvarati i slijediti svome srcu.
Zato, dragi čitatelj i draga čitateljica, odluči i ti da ćeš od ovoga trenutka dalje živjeti puniji život, da ćeš više pokušavati, da ćeš pratiti svoje unutarnje vodstvo i pokret duše, da se nikada više nećeš sakrivati i bojati i da ćeš početi biti svjestan svoje veličine. Svatko od nas je na svoj način unikatan, drukčiji, samosvojan i ima poslanstvo kojeg nema nitko drugi.
Kada govorimo o svojim životima, nije važno kako dugo smo živjeli. Mnogo važnije je to da li smo živjeli u skladu sa svojim unutarnjim pokretima duše, jesmo li si dozvolili oslušnuti, jesmo li njegovali svoje unutarnje dijete, jesmo li djelovali iz srca i da li smo si dozvolili biti jedinstveni u svim pogledima. Razmisli o tome što si pročitao i napravi promjenu u svom životu u smjer koji samo ti osjećaš. Bez obzira koji ćeš put odabrati, imaš moju potporu.
