Zašto više nisam motivacijski trener?

Možda ste zapazili da se već duže vrijeme ne predstavljam kao motivacijski trener ili motivacijski predavač. Ne vodim više ni motivacijske seminare, kako ih neki nazivaju. Čak ni sam neko vrijeme nisam znao, zašto mi to više “ne leži” i zašto se s time ne mogu poistovjetiti. Odgovor sam prije neko dana “slučajno” (pa znamo mi da nema slučajnosti) našao u jednoj knjizi. Kada sam pročitao ono što slijedi u nastavku, pošteno sam se zamislio i stvarno je potvrdilo sve ono što sam već sam u posljednje vrijeme znao i osjetio:

“Iz starodavnog Hebrejskog vidika, slično kao većinu ključnih riječi, i riječ motivacija upotrebljavamo pogrešno. Ne postoji stvar kao što je motivacijski predavač (trener), motivacijska knjiga ili CD. Isto tako nije ni motivacijskog seminara ili motivacijskog programa – bez obzira na to koliko novaca stoje. Stimulacija, ne motivacija, je prava riječ. Stimulacija dolazi iz vanskog svijeta. Motivacija je starodavnom Hebrejskom vidiku isključivo funkcija našeg vlastitog srca. Nijedna osoba ne može motivirati druge osobe!”

Ahaaaa! Ovime se okreće na glavu sve što se tiče osobnog rasta, motivacije i rada ne sebi. Zato ću današnji članak na blogu u posvetiti ovoj tematici. Uvjeren sam da ćete naći neke mudrosti i za vas, vaš život i vaše najbliže.

U petak, 20. ožujka, bio sam na predavanju Borisa Veneta u mjestu Vrba u kući Franceta Prešerna, najvećeg slovenskog pjesnika. Boris je imao predavanje odnosno prezentaciju svoje “Zdravlje je u nama.” Neke stvari sam na tom predavanju jednostavno ” morao” čuti. Jedna od najvažnijih Borisovih misli bila je slijedeća: “Poanta u životu nije da si prazan nego da si ispunjen.” Što možemo naučiti iz ove kratke rečenice?

Pogledajmo… Stara slovenska poslovica kaže da prazna vreća ne stoji uspravno. Znači: ako želimo da bi ta prazna vreća stala uspravno, mora biti napunjena (ispunjena) s nekim sadržajem. Ako nema sadržaja, vreća ne stoji uspravno. Kako se to odnosi na motivaciju i malo prije spomenutu stimulaciju?

Motivacija = bezvremena (jer dolazi iz tvoje unutrašnjosti), stimulacija = privremena (jer dolazi iz tvog vanjskog svijeta). Tako imamo praznu vreću (to je slušatelj motivacijskog seminara) i tu se praznu vreću predavač na suvremen “motivacijski” način trudi “ispuniti” da bi se slušatelj osjećao ispunjen. Pitanje koje se postavlja je li to uopće moguće. Kako “ispuniti” drugu osobu? Razmišljajmo dalje…

Od mnogo ljudi sam čuo da su nakon “motivacijskog” seminara (radionica, tečaj…) bili motivirani ovo i ono, ali od mnogo više njih čuo sam i da su nakon motivacijskog seminara još dublje pali u bezdan. Zašto? Zato što “stvarno” bili stimulirani, ali nisu bili motivirani (čitaj: ispunjeni) jer to ne može učiniti nijedna druga osoba za njih. Svaka osoba može motivirati samo sebe samoga.

Što je ono što stvara motivaciju? To je uvijek nešto unutrašnje – ljubav, radost, oduševljenje, veselje… Mogao bih upotrijebiti i jednu drugu riječ koja sadrži sve ono maloprije nabrojeno – i to je strast. Pogledajmo najveće poduzetnike suvremenog doba (Bill Gates, Steve Jobs, Richard Branson…) i ustanovit ćemo da nitko od njih nije govorio kako ih je” stimulirao” novac, već da je što ih je guralo naprijed bila strast. Strast do nečega što su započeli, što im je dalo vatrenost da su jednostavno pokretali planine i radili “nemoguće”.

Vratimo se na polaznike motivacijskog seminara – oni dobiju neki energetski “stimulans” koji za nekih 24, 48 ili 72 sata podigne u visine, tako u orbitu Mjeseca ili čak i dalje – sve do Sunca. Sve im se čini moguće, napunjeni su energijom… ali na žalost taj energetski naboj ne traje pošto ne dolazi iznutra nego iz vana. Nisu bili motivirani (u pravom smislu riječi) već stimulirani. Ako ponovimo: sve što dolazi iz vana, je stimulacija, sve što dolazi iznutra je motivacija (čitaj: strast).

I tako ljudi odlaze od seminara do seminara, od radionice do radionice, od jedne knjige do druge i traže “tajnu motivacije”. Ali, ali ona se ne nalazi u nečem izvan njih, nego u njima. Mnogo predavača govori o tome da je potrebno probuditi strast, biti strastan u nečemu što radiš i ne gledaš na sat.

Neka vam kažem moja dva primjera. U posljednje sam vrijeme počeo sam s izradom web stranica i za druge poduzetnike. Kada “padnem u projekt, za mene sat ne postoji – radim, razmišljam, stvaram, igram se, mijenjam, pokrećem, pišem na list papira, radim imaginacije, sve opet brišem i postavljam nanovo… i tako je ponekad 2.30 ujutro a ja još ne osjećam umor.

Prije nekih mjesec dana vodio sam u Ljubljani seminar Sretna retorika. Dogodilo mi se više puta, da mi je “ponestalo” vremena. Da, točno ste pročitali – nedostaje mi vremena. Pogledam na sat… i “ponestane” mi sat vremena. Ne znam gdje je otišao, gdje se izgubio, jer sam tako strasno predan tematici i misli dolaze jedna za drugom. To je strast, to je motivacija, to je nešto što dolazi iz mene.

Kada si ispunjen (strastan, oduševljen, radostan…), tada tvoja vreća može stajati ispravno godinama i godinama. Pošto nije vezana različitim “špagama” (čitaj stimulacijama) da bi privremeno stajala uspravno, već zato jer se napaja iz svoje unutrašnjosti, srca, duše, poslanstva… nije važno, kako to nazivamo.

Kada si stvaralački tada izražavaš Boga u sebi, jer se kroz tebe izražava Prasila (Svemir) i kroz tebe i tvoja djela traži izlaz. Zato imamo ljudi tako različite talente, sposobnosti, znanja… svatko ima nešto što je drukčije, unikatno … i iskustva s kojima se susrećemo, su u stvarnosti pokloni na putu da konačno prepoznajemo svoje darove, talente i strasti.

Zato, draga čitateljice, dragi čitatelju, nisam više motivacijski trener, jer sam svjestan da nikoga ne mogu motivirati jer motivacija dolazi iz čovjeka samoga. Ali mogu svojim radom, predavanjima, seminarima, knjigama, člancima… dodati jedan kamenčić u mozaik svakog čovjeka da će početi bolje prepoznavati svoju strast, radost do života i zato da će stajati uspravno bez vanjske stimulacije, već će se napajati iz svoje unutrašnjosti.

Nadam se iz srca da sam ovim člankom s tobom podijelio malo drukčije razmišljanje koje se nalazi izvan klasičnih razumijevanja osobnog rasta i da ćeš korak po korak početi buditi svoju strast, svoju unikatnu veličinu u sebi.

I za zaključak: Budi strastven, budi živ, budi uvijek tu ono što jesi! Budi svjestan, da si jedinstven, unikatan i izniman u svim pogledima!