Utjecaj “obiteljskog programiranja” i kako ga nadmašiti
U svakoj obitelji (i u društvu šire) prisutni su određeni misaoni programi, podsvjesni uzorci, ustaljeni načini razmišljanja i djelovanja i informacije što je dobro i što nije dobro za čovjekovo zdravlje i dobar osjećaj.
Iz iskustva znam, da je mnogo informacija koje nađemo u medijima (TV, radio, časopisi pa i internet) pogrešnih odnosno oblikovanih tako da se na primjer proda što više farmaceutskih proizvoda. Te su informacije stvorene i prilagođene tako da čovjeku oduzimaju moć, povjerenje i vjeru u vlastite samoljekovite sposobnosti tijela.
Ovome programiranju preko masovnih medija podleže mnogo ljudi jer prave informacije do ljudi jednostavno ne mogu doprijeti. Tek kad su ljudi suočeni s nekim zdravstvenim iskustvom i kada arsenal opće priznate medicine zakaže, ljudi se počnu okretati alternativi. A i tamo nije sve što sija zlato (ali o tome malo više neki drugi put).
Kada sam ove godine u oktobru odlučio da sudjelujem na radionici Body Reset, nisam ni pomislio da će se neka moja uvjerenja okrenuti na glavu i da će se razbiti jedan moj duboko posađeni uzorak – “strah od mraza i vjetra”.
Uzorak “strah od mraza i vjetra” u mojem je životu (bio) prisutan od rane mladosti. Koliko sam samo puta od svoje brižne majke (oca) čuo slijedeća pitanja i savjete:
- Jesi li dovoljno toplo obučen?
- Jesi li uzeo šal, kapu, rukavice?
- Pazi da te ne uhvati propuh!
- Nemoj s mokrom kosom ići vani!
- Ako si se preznojio moraš se odmah presvući!
- Uvijek se tuširaj toplo ili još bolje vrućom vodom!
- Nemoj piti hladnih pića i ne jedi sladoled zimi!
- Itd… itd…
Naši roditelji jednostavno imaju svoja uvjerenja i naučeni su određenog načina razmišljanja. Ne mislim da nam ne žele dobro, uglavnom nam žele dobro, a nemaju uvijek pravih informacija i tako nehotice “otresaju” svoje strahove dalje … na svoju djecu.
Ovoga ću puta podijeliti neke “strahove” odnosno uvjerenja s kojima si koje sam uspješno sam se susretao i uspješno pobijedio:
- Kapa za plivanje i pokrivena glava
Otkad sam bio kao šestogodišnje dijete kod bake na moru u Splitu, uvijek sam morao nositi kapu za plivanje. Naime, mama se bojala da bi mi voda ušla u uši… i ako bi dobio vodu u uši i zapuhao bi vjetar, moglo bi se dogoditi ono što se dogodilo mome ocu – sluh bi mi se mogao još više pogoršati.
Tako sam od šeste pa sve do tridesete godine plivao s kapom na glavi. Dokle mi jedna od mojih bivših partnerica nije pomogla da se tog uvjerenja nisam oslobodio. Kape za plivanje tako više ne nosim od tridesete godine dalje, ali sve do ovogodišnjeg ljeta plivao sam s običnom kapom sa štitnikom protiv sunca. Znaš ono … sunce je štetno, ne smiješ dobiti sunčeve zrake direktno na glavu i bla, bla, bla …
Kad sam ove godine u kolovozu bio na moru, zagrizao sam u to uvjerenje i ostavio kapu sa štitnikom na obali i otišao plivati bez kape. Moja je glava veselo sjajila na suncu i osjećaj radosti koji sam osjetio uz tu “pobjedu”, kada sam razbio još jedno svoje uvjerenje, bio je neopisiv.
- Propuh i vjetar
Ovo je još jedno od dubokih obiteljskih uvjerenja s kojima sam konačno zaključio i pobijedio ih. Od mame sam bezbroj puta čuo da pazim na propuh, da zatvaram prozore (u kući, u autu …) ili da zatvaram vrata dame ne uhvati propuh jer bi se mogao prehladiti.
Čak i kada sam išao u šetnju, od roditelja sam mnogo puta čuo da pazim na vjetar koliko je maksimalno moguće. Ako je jako puhalo uopće nisam išao vani nego sam radio ostao unutra, na toplome.
- Prehlada
Prehlada (posebno u proljeće i na jesen) nekakva je stalnost u mom životu. Uz svu preventivu sam bar dva ili tri puta imao probleme s dišnim sustavom, šmrkanjem i plućima. Kasnije sam shvatio da se prehlade još češće i brže pojavljuju ako imam emocionalne probleme, a tih u mom životu nije bilo malo.
Već je moj otac imao probleme s plućima što znači da se obiteljski uzorak nekako prenio naprijed i (bilo) ga je potrebno dekodirati. Pluća su u kineskoj medicini povezana s tugom (odbačenost, zapuštenost) i slijedeći me se uzorak u prošlosti ponavljao mnogo puta.
Na prije spomenutoj radionici počeo sam s posebnom tehnikom disanja koja je omogućila da sam određene uzorke iz prošlosti počeo korak po korak opuštati i prihvaćati uvjerenje da nije potrebno da se bojim vjetra, hladnoće i prehlade te emocionalnih iskušenja.
Sada znam da imam u rukama ogromno oruđe s kojim si mogu u trenutku pomoći odnosno kada opet upadnem u neku svoju “dramu”. Sada znam, što moram – disati, predisati, pustiti, otpustiti, …
Nakon puno različitih tehnika koje su mi samo djelomično pomagale da sam se suočio sa svojim strahovima i ograničavajućim uvjerenjima, konačno sam našao disanje koje je jednostavan ali iznimno učinkovit način za prečišćavanje obiteljskih uzoraka pa i ostalih “drama” koje su usputne na putu života.
Znači – kada se u životu nađeš na određenoj životnoj prekretnici, u emocionalnom brodolomu, sa strahom i nepovjerenjem, sjeti se da imaš sa sobom moćno, silno oruđe – svoj dah koji ti može pomoći da sve to opustiš i nanovo dišeš punim plućima, s povjerenjem i radošću u srcu.
