Tehnike manifestiranja srodne duše

U novodobnoj duhovnosti popularno je da ljudi stalno “rade na sebi”. Što to znači? Čiste sve moguće (pod)svjesne predloške, meditiraju, afirmiraju, vizualiziraju, sastavljaju različite “visual boarde” (ploče vizija), izvode različite “healinge” (neću ih nabrajati), mijenjaju imena i prezimena (numerologija), uređuju svoje stanove po svim pravilima feng šua itd, itd.

Istovremeno ljudi se poslužuju suvremenih tehnologija i provode sate i sate na socijalnim mrežama, njihov FB messenger je na pametnom telefonu cijelo vrijeme „uključen“ da ne bi slučajno propustili nešto jako važno. Mogu podijeliti iskustvo iz prve ruke s FB messengerom. Nekome sam poslalo FB poruku i odgovor je praktički stigao odmah (manje od 10 minuta). Kroz nekoliko dana poslao sam dvije e-poštanske poruke na poslovnu adresu poduzeća. Odgovor? Ništa. Nada. Null. Želim reći da odgovor do dana današnjeg nisam dobio. Mogu reći da su neki doslovno “slijepljeni” sa Facebookum i Linkendinom i ostalim socijalnim mrežama.

Usprkos svim suvremenim tehnikama manifestiranja srodnih duša i različitim socijalnim mrežama, mogu reći da da je sve više ljudi samih i osamljenih – mnogo više nego bilo kada prije. Kako je to moguće?

Iako smo “povezani” s 999 Facebook prijateljima i čekamo na dozu oksitocina i dopamina koja dolazi sa svakim lajkom, s druge strane čeznemo i želimo ljudske blizine, razgovora i topline. Da bi se s nekim stisnuli, zagrlili ga i razgovarali s njim. Potpuno jednostavne stvari koje preko socijalnih mreža nisu moguće.

Ovdje je odličan članak sa statističkim podacima na tu temu. Istina, važi za SAD, ali ni u našim prostorima nismo daleko iza njih.

Bojim se što će u odnose donijeti današnja omladina koja je non stop priključena na socijalne mreže i uopće ne zna bez njih normalno funkcionirati. Ako neka osoba nije tri, četiri sata “priključena” na Facebook, pojavi se kriza koja je potpuno slična onoj koju doživljavaju alkoholičari, narkomani ili pušači. Priznajmo si! Ovisni smo od socijalnih mreža. Na žalost. 🙁

Gdje su naše socijalne vještine? Gdje je naša empatija i sućut za čovjeka? Sve više previše “vizualiziramo” i premalo upoznajemo nove ljude. Što više istražujem novodobne “tehnike manifestiranja”, sve više mislim da tehnika manifestacije (__________ sam-a napiši koja) djeluje samo na “gurue” koji su tu knjigu napisali ili izvode istoimena obrazovanja.

Nekada sam bio novodobni “vjernik”, vjerovao sam u sve moguće tehnike manifestiranja, a sada postajem “skeptik”. Ne vjerujem više dokle god stvari ne testiram i doživim rezultate na svojoj koži. Samo – po mojim iskušenjima može biti s ovim novodobnim tehnikama čekanje na rezultat “jebeno dugo”.

Napravio sam jednu kratku anketu i nekoliko dobrih prijatelja i prijateljica pitao sam kako su manifestirali svog sadašnjeg partnera. Broj anketiranih bio je mali – samo šest ljudi, ali svejedno. Troje su rekli da nisu upotrebljavali nikakvih posebnih tehnika manifestacije. Međutim, troje su rekli da su radili na sebi, čistili svoje misaone mape i napisali na list papira poželjne osobine partnera.

Ne znam kakvi bi bili rezultati ako bi pitao više ljudi, recimo 50 ili 100. Ono što mene najviše zanima je “učinkovitost” tehnika manifestacija u %. Znači: ako je na određenom obrazovanju manifestiranja 50 ljudi i nakon toga svih tih 50 izvodi neku tehniku manifestacije, koliko ih % stvarno manifestira?

Iako – ruku na srce, ponekad međusobno povežemo dvije stvari – to da smo napisali svoje želje na papir, s time da se kroz neko vrijeme pojavi određena osoba u našem životu. I nakon toga rečemo – vau, to je zbog toga što sam sve manifestirao, upotrijebio tu i tu tehniku.

Razmišljam dalje … Zar nije sve igra brojeva? Umjesto da “vizualiziramo” srodnu dušu, vjerojatno bi bilo pametnije da odlučimo kako ćemo svaki dan u živo upoznati jednu novu osobu i tako proširimo svoj socijalni krug. Matematika je jednostavna … ako svaki radni dan (preskačem vikende) upoznam jednu novu osobu, to je u 5 radnih dana 5 ljudi odnosno oko 20 u mjesec dana.

I zasigurno je veća vjerojatnost da je među tim 20 ljudima jedna osoba koja bi željela biti s nama… nego da suvremenim manifestacijsko – vizualizacijskim tehnikama “dozivamo” pravu osobu u svoj život i pasivno čekamo.

Još jedno moje “manifestacijsko” iskustvo prije nekoliko godina. Imao sam želju da se moja djevojka zove Sabina… i vidi, vidi… uskoro sam upoznao djevojku koja je bila Sabina i bili smo par. Kad smo se razišli, bila je na mojoj “wish listi”. Petra je također došla u moj život i bili smo zajedno. Kad je priča s Petrom završila, poželio sam Andreju i ona je došla u moj život i kasnije i ona otišla. Nekada kad sam bio još veliki “Law of Attraction” vjernik, govorio sam si: Vau, Roberte, to je zakon privlačnosti na djelu. Wiiiii! Ali – je li to istina?

Sada razmišljam malo drukčije. Istina je, imao sam želje kako bi se zvale moje djevojke, ali – je li to bila “metoda manifestiranja uz pomoć zakona privlačnosti” ili je to bilo samo to da sam postao pažljiv na određena imena.

Desilo mi se i to da je na primjer jedna od mojih djevojaka imala auto “Toyota Yaris.” Kad sam s njom bio u vezi, svugdje sam vidio “Yarise”, svih modela, svih boja … i mislio sam: “Fakat je ovaj Yaris stvarno popularan auto!”

Kada sam kupovao određen model automobila, moja je pažnja opet bila na tom “mom” modelu i vidi, vidi … koliko automobila te marke imalo je istu boju kao i moj auto. Grrr, a ja sam mislio kakvu sam posebnu i “rijetku” boju zamislio.

Ako si muškarac i kada je tvoja žena (djevojka, partnerica) bila trudna, pretpostavljam da si ti počeo zapažati kako je rodnost poprilično narasla. 🙂 Ali to nije imalo nikakve veze s rodnošću i zakonom privlačnosti, samo se tvoja pažnja promijenila, postao si pozorniji na to i počeo više toga zapažati u svom životu. “Vjernik” zakona privlačnosti sve to pripisuje njemu i ne svojoj novoj “pozornosti”.

Napravi slijedeći pokus. Odluči da ćeš ovog tjedna zapažati određene modele ili određene boje automobila ili možda leptire određenih boja (nije važno jesu li živi ili nacrtani) i gledaj što će se dogoditi. Tvoja pozornost bit će na tim automobilima i leptirima, koji su oduvijek u tvom životu, samo im nisi davao pozornost. Nevjerojatno, zar ne? 🙂 Ovo je stvarno “brza manifestacija …”

Bez obzira na različite “manifestacijske vizualizacijske tehnike” srodnih duša oduvijek je bilo da treba imati jaja i približiti se nekome i započeti razgovor s njim. Naravno da se često bojimo da ćemo biti odbijeni, možda ne znamo što bi rekli u određenom trenutku – ali bez ništa, nema ništa i što se mora, mora se. Zar nije tako? 🙂