Sunce – moj prijatelj

Ovoga ljeta odlučio sam napraviti “sunčani” eksperiment i da uz to pratim svoje zdravlje. Kao što sam prije nekog vremena rekao, vježbam svako jutro i imam svoj vlastiti jutarnji obred. Dobrobiti toga su vidljive, ne samo fizičke, nego i psihičke.

Uz te jutarnje tjelovježbe, cijelo sam sam se ljeto pomalo sunčao. Ako je bio sunčan dan i ako mi je dopuštalo vrijeme, sunčao sam se bar jedan sat dnevno. Prvo sam počeo s pola sata i nakon toga postupno sam povećavao ispostavljanje sunčevim zrakama sve do dva sata. U mom eksperimentu bilo je posebno zanimljivo to da nisam upotrebljavao nijedne kreme za sunčanje. Bila je iznimka samo Alverde krema nakon sunčanja (ako me sunce možda malo previše “spržilo”).

I kada sam bio u drugoj polovici kolovoza na moru, bio sam na suncu bez zaštitne kreme. Pošto sam već imamo neku “osnovnu boju”, sunce me za razliku od prošlog ljeta) nije skoro ništa opeklo.

Mnogi od vas će reći kako je ludost biti na suncu bez zaštite u vrijeme najveće vrućine (od 11.00 do 16.00) jer je sunce navodno štetno. Bar nas tako uvjeravaju opći mediji, farmacija i liječnici. Pošto mi ovo sa suncem nije dalo mira, odlučio sam da istražim stvari i otkrio sam puno zanimljivih stvari koje su ljudskim masama prešućene.

Uz to, sjetio sam se i dviju zanimljivih stvari … Nedavno pitao sam moju mamu da li je tada kad je bila prvi put na moru (to je bilo 1966.) koristila bilo kakvu kremu za sunčanje. Rekla je da tada još nije bilo krema za sunčanje i da se povremeno namazala samo s maslinovim uljem. Hm…

Druga stvar … prije približno petnaest godina bio sam često na Golniku (Univerzitetna klinika za plućne i alergijske bolesti, Gorenjska, Slovenija – op. prev.) jer je mome ocu dijagnosticirana autoimuna bolest – intersticijska plućna fibroza. Ta se bolest u suvremenom zdravstvenom protokolu liječi prije svega s visokim dozama lijeka medrola. Kod moga oca bile su te doze tako velike da je morao čak učiti hodati. Uvjeren sam da bi ozdravio ako bi tada dobio visoke odmjere vitamina D3 umjesto medrola.

U vrijeme tih posjeta na Golniku ostale su mi u sjećanju crno – bijele slike po hodnicima o tome kako su prije približno 50 do 80 godina liječili plućne bolesti. Bolesnici s različitim bolestima pluća ispostavljali su se zrakama sunca i ostavili su ih da se sunčaju. Bolnica na Golniku nalazi se u samom srcu šume, što znači da je tamo puno negativnih iona koji isto tako ubrzavaju liječenje – jasno, ako smo vani.

Čini mi se da je liječenje plućnih bolesti prije 80 godina bilo naprednije kao danas, kada ljude “kljukaju” s različitim farmaceutskim lijekovima, da o tome da bi ih ispostavili suncu i tako uzročili tvorbu vitamina D3 (holekalciferol), koji nastaje u koži pod utjecajem UVB sunčevih zraka, i ne govorim.

Mediji i medicina preporučuju da se ne ispostavljamo “opasnim” sunčevim zrakama između 11.00 i 16.00. Ali … do đavola, upravo u to vrijeme, ako smo samo pola sata ispostavljenu suncu, uz pomoć UVB sunčanih zraka nastaje tako ljekovit vitamin D3. Prije 11.00 i nakon 16.00 ispostavljeni smo samo UVA sunčevim zrakama koji nemaju utjecaja na tvorbu vitamina D u koži. Uz to, potrebno je naglasiti da sunčeve zrake sadrže dovoljno UV zraka za poticaj nastanka vitamina D samo od travnja do rujna i to samo između 11.00 do 16.00.

Sva ta “antipropaganda sunca” počela je u osamdesetim godinama kada su se pojavile prve kreme za sunčanje. Od tada cijelo vrijeme “bombardirani” smo oglasima za zaštitu pred suncem i naravno moramo pod hitno bježati od sunca jer je navodno “štetno”. Mažemo se kremama koje imaju više kancerogenih sastojaka nego sve “štetne” sunčeve zrake zajedno. Sunce je bilo i uvijek će biti naš prijatelj.

Ponekad je baš zabavno gledati ljude na plaži kako se kriju od sunca na sve moguće načine i debelo se mažu kremama. Nažalost, suvremeni život je takav da većina ljudi nema mogućnosti za postepeno sunčanje. I tako idu za tjedan dana na more i tamo se “prže” na suncu po više sati i toliko su crveni da ih je zaista teško pogledati. Sama logika ti govori da u sedam dana ne možeš “nadoknaditi” preostalih 350 dana bez sunca.

Neki se zbog sve te “antipropagande sunca” boje karcinoma kože, ali organizacija British Columbia Cancer Agency potvrdila je da što više vremena budemo na suncu, manja je vjerojatnost za pojavljivanje karcinoma kože. Priznati američki liječnik doktor Al Sears naglašava da se uz manjak vitamina D ne mogu aktivirati geni koji čuvaju naše zdravlje. On navodi i zanimljiva istraživanja u kojima naglašava da je kožni rak najmanje prisutan kod ljudi koji rade vani na suncu.

Ako želimo iskoristi sve blagodati sunčanja, onda je potrebno uvažavati slijedeća pravila:

1. Na suncu budimo bar pola sata, bilo kada od 11.00 do 16.00 od travnja do rujna.
2. Uvijek se sunčajmo bez zaštitnih krema (čak i bez “bio” zaštitnih krema).
3. Sunčajmo se bez sunčanih naočala i bez očala s dioptrijom.

A što raditi od listopada do ožujka kada nema IVB sunčanih zraka? Tada preporučam uzimanje prehrambenih dodataka i to vitamin D3 (u obliku kapi ili raspršivača za usta). Ja uzimam od 6.000 do 9.000 IU vitamina D3 dnevno. Medicina i farmacija “preporučuju” samo 400 IU dnevno, a to je u svakom slušaju premalo za pozitivne zdravstvene učinke,

Ako želiš naći još više informacija o utjecaju vitamina D3 na zdravlje i kako uz pomoć ovog sunčeva hormona možeš pobijediti mnoštvo bolesti, možeš pročitati knjige Jeffa T. Bowlesa: VITAMIN D3 i knjigu Ivana Sočeta HIPOKRAT JE BIO KUVAR (Nije prevedena na hrvatski jezik. – Op. prev.) Već prije mnogo godina sam pisao o dobrobitima vitamina D3 i sunca, što možeš pročitati u članku Prešućen vitamin D3 i Nošene sunčanih naočala utječe na tvoju češeriku (epifizu).