Stres kao glavni izvor bolesti i zdravstvenih tegoba

Neki ljudi uz riječ »stres« samo odmahnu rukom i misle: »Ja se znam nositi s time odnosno znam stres neutralizirati.« Neki drugi kažu da bi bez stresa manje zanimljiv i da je stres njihov način života. Ali – velika većina ljudi ne zna ili jednostavno zaboravlja da je stres (svjesni ili podsvjesni) glavni razlog za zdravstvene tegobe u njihovom životu.

Što nam se događa kada smo u stresu? Tada se sve naše stanice imobiliziraju na način »borbe ili bijega« i tada ne rastu i ne dijele su odnosno ne razmnožavaju se. Naš cijeli organizam je na »bojnom pohodu« i kada je na bojnom pohodu, pravilno i harmonično djeluju samo vitalni organi za naše preživljavanje. U suvremeno vrijeme, kada smo stresu svakodnevno ispostavljeni, toga jednostavno »iz običaja« nismo svjesni.

Kako funkcioniramo kada smo u stresu? Pogledajmo za trenutak u životinjski svijet nama najbližim »rođacima« u životinjskom carstvu – šimpanzima. Šimpanzi su društvena bića i žive u zajednici – u skupini. Šimpanzu kojeg su vršnjaci izbacili iz zajednice (skupine), počnu od stresa odnosno od zavraćanja počnu ispadati prameni dlaka po cijelom tijelu. To sam vidio na NGC prije nekoliko dana. U istoj emisiji bilo je prikazano kako se čovjek stresno odaziva u situaciji kada je odbijen.

O kakvom se pokusu radi? Dva liječnika su pozvali za sudjelovanje u reality šou. Sa skupinom ljudi, koja je bila predviđena za taj šou, bili su neko vrijeme zajedno da su se upoznali i da su nastali neki međusobni odnosi i prijateljske veze. Nakon toga su najprije jednog a onda i drugog liječnika poslali u posebnu sobu i priključili ih na aparat koji je mjerio znojenje i broj otkucaja srca. Za nekoliko minuta su osobu pustili samu. Vrata namjerno nisu bila potpuno zatvorena i moglo se čuti o čemu su pričali na hodniku.

Dva člana skupine (muškarac i žena) razgovarali su i izrazili sumnju hoće li se taj liječnik pridružiti u njihovoj skupini u reality šovu. Liječnik je slušao njihov razgovor i kad je čuo da vjerojatno neće uči u skupinu, u njemu se aktivirao stresni odziv – otkucaji srca i znojenje narasli su za više od 100 %. Skoro identično odazvao se i drugi liječnik.

Sve to bio je test odazivanja na stres. Kada su se liječnici vratili u skupinu, rekli su im da je to bilo samo zaigrani test i da nisu tako mislili i da će ih radosno prihvatiti u skupinu. Morali bi svojim očima vidjeti kako su se promijenili izrazi na licu oba liječnika i kakva je bila njihova neverbalna komunikacija. Da ne govorimo o velikom osjećaju olakšanja kojeg su doživjeli …
<p”>To je bio samo test, ali s takvima izazovima srećemo se skoro svaki dan:

1. Poslovni partner na sastanku ili kasnije odbije suradnju s nama.
2. Na razgovoru za zapošljavanje doživimo odbijanje suradnje sa strane poslodavca.
3. Upoznamo divnu osobu suprotnog spola i ona nas odbije.
4. Direktor nam u svom uredu kaže da nas više ne trebaju u poduzeću.
5. Kada završimo važan telefonski razgovor, osoba na drugoj strani nas odbije.

Ovaj spisak bi mogli nastaviti, ali je za naš primjer dovoljno. Psihologija nas uči da vremenom postanemo »dobijemo deblju kožu«, kada se radi o odbijanju, ali stresna reakcija na staničnom odnosno podsvjesnom odazivanju bez obzira na »naučeno prihvaćanje odbijanja« još uvijek ostane prisutna, samo što toga ne doživljavamo tako intenzivno i svjesno.

Još dva primjera iz mog života. Kada sam se upisao na prvu godinu fakulteta, imao sam gustu i bujnu kosu. Za vrijeme studija počela je kosa polako opadati. Krajem prve godine bilo ih je već manje, na drugoj godini još manje i na kraju studija bilo je moje »stanje kose« već dobro očito. Razlog? Stres u vrijeme studija i sve one »borbe« na ispitima, ne samo za bolje ocjene odnosno za položene ispite, nego i sa samim sobom.

U vrijeme osnovne škole (viši razredi) bio sam ispostavljen stresu zbog svakodnevnog »tiraniziranja« sa strane školskih drugova. Svaka misao da će se to opet ponoviti ono od prijašnjeg dana, u meni je prouzročilo stresni odaziv. Ako se to ponavlja više godina, tvoj odaziv (odstupanje) postane podsvjesno i od ostalih ljudi se kloniš čak i godinama kasnije, iako ne znaš zašto jer za odstupanje nema logičkog razloga. Pravi razlog krije se u podsvijesti, u memoriji stanice jer na samozaštiti da ne bi opet bili »ranjeni«. Je li vam to poznato?

Može još jedan primjer stresa? Evo ga … Afirmacije! To je sigurno najviše poznato oruđe za poboljšanje čovjekovog života, zdravlja i emocija. Kada si tako govorimo »laži« za koje želimo da bi bile istine, se unutar nas (dokazano testom varijabilnosti otkucaja srca) pojavi stres. Istina, afirmacija djeluje, ali mora biti oblikovana na način da nam se učini vjerojatnom, moguća, da je osjetimo u srcu i duhu. Ako to nije tako, u tijelu se aktivira stresni odziv i tako učinimo sebi nešto jako loše, umjesto dobro.

Naša podsvijest funkcionira s slikama i otkad to znam, na svim svojim predavanjima i radionicama želim ljudima predati znanje i informacije kako već na izvoru promijenimo stresne odazive. Sa svjesnim oruđima (čitaj: s pozitivnim razmišljanjima) ne možemo riješiti podsvjesnih stvari (uspomene). Istina, pozitivno razmišljanje je bolje od negativnog ali ako hoćemo razriješiti osjećajne i stresne probleme, moramo ići u dubinu – u podsvjesno stanje, na nivo stanice ili na nivo čiste svijesti. Samo na ovaj način možemo na izvoru riješiti traumatične uspomene, neriješene uzorke, bolna iskustva … i ne ublažavati samo simptoma.

Suvremena medicina zna da su više ili manje sve bolesti prouzročene zbog stresa ali se još uvijek bavi simptomima i »kljuka« nas lijekovima jer zdrav, uravnotežen čovjek koji je uspio neutralizirati stresni odziv i izliječiti bolne uspomene, nije u njenom interesu. Naime, od takvog čovjeka farmacija nema koristi.

Stresu smo ispostavljeni svi svjesno ili nesvjesno, ali samo s pravim tehnikama koje djeluju na podsvjesnom odnosno staničnom nivou, možemo to riješiti. Tu si pomažemo s tehnikama čiste svijesti, ljekovitim kodovima, disanjem, meditacijom … ima puno načina, a najefikasniji su oni koji se bave izvorom briga, koji je uvijek samo jedan – stres.