Rođendanske čestitke još malo drukčije …
Prije dva dana slavio sam svoj rođendan. 🙂 Za svaku čestitku koju sam dobio, iz srca sam zahvalan. Svejedno ne mogu mimo nečeg što me jako iznenadilo – o tome koliko samo u suvremenom vremenu ljudi istinski uopće “povezani” među sobom.
Kakav je moj rođendanski “zaključni račun” što se tiče čestitki?
Na Facebooku imam trenutno 1481 prijatelja. Do danas sam na svom zidu izbrojao 171 čestitki i 95 % bilo ih je kratkih i standardnih “Sve najbolje”.
Preko Facebook Messengera čestitalo mi je 14 ljudi. Za svaku čestitku preko Facebook zida sam se zahvalio i isto tako za čestitke preko Facebook Messengera, elektronske pošte ili SMS-ja.
A sada postaju činjenice “matematično” posebno zanimljive …
U živo sam dobio 3 čestitke, preko elektronske pošte 2 i preko SMS-ja 6 čestitki.
Dokle smo stigli? 🙁
Sjećam se da sam prije dobrih 15 godina većinu čestitki dobio u živo, preko SMS-ja ili preko elektronske pošte. Prijatelj ili prijateljica imao je to napisano na svom kalendaru (možda na telefonu, možda u rokovniku, možda u računalu) i osoba ti je poslala poruku elektronskom poštom, SMS ili te posjetila u živo.
A kako je danas? Statistika dovoljno govori što se može vidjeti iz gornjih podataka što se tiče čestitki. Ljudi su više ili manje na Facebooku i to satima. Njihovi Facebook Messengeri su stalno on-line. Slanje onih “stikersa” postalo je doslovno automatsko.
Yeah, stvarno smo “connected” više nego ikada, ali očito smo “connected” na potpuno pogrešan način.
Ako ti je određena osoba stvarno važna, naći ćeš za nju vremena. Neće ti biti teško onih pet minuta kada preko mobilnog telefona tipkaš čestitku koja sadrži još nešto više od dvije riječi. Dat ćeš joj osjećaj da ti je stvarno važna, jer te cijeni, jer te poštuje i poklon si u njenom životu.
Tako sam jučer donio jednu važnu odluku. Ljudima koji su mi stvarno važni, koje istinski cijenim, volim ih i poštujem i osjećam da je prijateljstvo obostrano, da jedan drugome pomažemo si na putevima života – tim ljudima poslat ću SMS ili elektronsku poštu i čestitati im.
A što s Facebookom? Nažalost … preko Facebooka ja više neću slati čestitke. Ljudima kojima smo stvarno važni i istinski nas cijene, oni će nas već nekako naći na nekom drugom mjestu, ne na Facebooku. Facebook je, kako je rekao jedan moj dobar prijatelj, potpuna kontrola uma i namijenjena je tome da nas čine ovisne i udaljuje nas jedan od drugoga.
Više puta sam pisao o ljudskoj blizini, toplini, o tome da ljudi za život, rast i istinske međusobne odnose trebamo druženje u živo i ne virtualno lajkanje. Dok svaki čovjek neće sam pri sebi doći do spoznaje koji su mu ljudi u životu istinski važni, svi ćemo “visjeti” na Facebooku među “virtualnim” prijateljima koji nas tako “vole”. Ali o zagrljaju, dodiru, toploj riječi i s još nečim što istinski bogati naše međuljudske odnose … ništa.