Od socijalne distance do socijalne rezonancije

U vremenima u kojima sada živimo, morali bi biti u svojim mislima, riječima i djelima čovjek čovjeku čovjek i ne čovjek čovjeku vuk. Što više gledam “socijalno distanciranje”, sve više zapažam da smo u ovom “korona teatru” zaboravili na osjećaj do sučovjeka. Zašto “korona teatar”? Jer po mome mišljenju, i mišljenju mnogih drugih neovisnih znanstvenika, liječnika i političara koji još uvijek znaju i dozvoljavaju si upotrijebiti zdravu i jednostavnu seljačku pamet, to što se događa nije ništa drugo nego jedna od najvećih prijevara u povijesti čovječanstva.

Što je u pozadini ovoga “korona teatra”, znaju samo oni koji su s njim započeli. Istina je da korona nikada nije bila zdravstvena stvar nego je prije svega politična. Postoje zemlje (na primjer Švedska, Rusija i Bjelorusija) koje su u ovoj korona histeriji odabrale malo drukčiji put i nisu zaustavile cjelokupnog gospodarstva i uspostavile masovne karantene.

Karantena je u svojoj namjenu namijenjena bolesnim ljudima. To znači da je to za grupu ljudi koja je bolesna zbog neke zarazne bolesti i te ljude izoliramo od ostalih da se bolest ne bi prenijela i na druge ljude.

Kada zdrave ljude stavimo u karantenu, u tom primjeru ne radi se više o zdravlju ljudi već je to kršenje osnovnih ljudskih prava i uspostavljanje totalitarnog režima u kojem nije moguć nikakav prigovor.

Generalno gledano, “korona teatar” nije samo uništio gospodarstvo, već i živote mnogih ljudi koji su preko noći ostali bez svojih prihoda. Prognoze uglednih političara i ostalih “stručnjaka” o velikom broju umrlih nisu se obistinile i sve se više pokazuje činjenica da su brojni podaci o broju umrlih krivotvoreni i da ljudi nisu umirali od korone, već s koronom i kako je lažno stvorena svjetska pandemija.

Oni koji su započeli ovaj “korona teatar” kažu da se bolest odnosno virus prenosi s čovjeka na čovjeka i da se ne bi prenosio, potrebno je biti bar metar i pol udaljen od drugog čovjeka i u zatvorenim prostorijama obavezno nositi maske, a i rukavice. Uveli su i termin “socijalna distanca” i da time, kada ju prakticiramo i kada ostajemo doma u karanteni, rješavamo živote drugih ljudi. Ali, je li to istina?

Gledam ljude oko sebe kako se ponašaju kada su u trgovini i kada šetaju u prirodi. I što sam ustanovio? Ljudi se boje sučovjeka, boje se kontakta, boje se dodira i jedan u drugome vide “opasnost” jer su im zvanični mediji sa svojim informacijskim sistemom, koji bi bio ponos i Hitleru, doslovce oprali mozak i njemu naselili fobiju od sučovjeka. Ljudi panično dezinficiraju ruke, nose maske čak i vani na svježem zraku i odmah kada ugledaju nepoznatu osobu koja im prilazi, sklone se za bar metar, čak dva ili tri.

Žalosno, ali istinito – iz ljudi pretvorili smo se u robote i postali čovjek čovjeku vuk. Zašto? Jer su većinu ljudi tako programirali preko masovnih medija i jer se izvodi cenzura svih pravih informacija. Ako neko kaže istinu – njegov je video na YouTubu, na Facebooku ili bilo kojoj drugoj medijskoj platformi, uskoro je izbrisan. I tako sloboda govora, mišljenja i kretanja nestaje pred našim očima.

Što možemo učiniti? Koje korake poduzeti da ne više bili čovjek čovjeku vuk?

Važno je da imamo prave informacije, a prave informacije su toliko nevjerojatne da im većina ljudi ne vjeruje i označava ih kao “teoriju zavjere”. Što je teorija zavjere? To je istina, skrivena od naših očiju i tako nevjerojatna da ju običan razum čovjeka ne može prihvatiti i razumjeti. Kada čovjek sazna da država, politika, farmacija, zdravstvo, banke, multinacionalke… ne djeluju u korist ljudi, već ih iskorištavaju na sve moguće načine, lažu im, zavode ih, proslijede pogrešne informacije i poluistine.

I tako je i sa maskama i socijalnim distanciranjem. Kao što je svima poznato, u vrijeme pandemije propisali su obavezno nošenje maski, a mnogi nisu svjesni da to nema nikakve znanstvene osnove, a čak ni praktičnih koristi za zdravlje.

Kirurške maske izrađene su za zaustavljanje bakterija. Moramo znati da su bakterije sto puta veće od virusa. Sve što je veličine nekog virusa prolazi bez problema kroz masku. Ali suprotno – maska koja bi zaustavila virus, ne bi propuštala dovoljno zraka da bi kroz nju mogli disati i tako preživjeti. Kroz masku dišemo na principu negativnog pritiska što aktivira dodatne mišiće i opterećuje kardiovaskularni sistem, a to nije baš nedužno.

Ako te zanima nešto više o maskama, možeš na tu temu pročitati više u disertaciji Tehničkog univerziteta iz Münchna. Tu je opisano da je nošenje kirurških maski vrlo štetno za zdravlje.

Nošenje maski ima i druge “skrivene” namjere: stišati ljude, napraviti ih poslušnima – da vrijedno ispunjavaju naredbe i vjeruju vladi. U slučaju nereda ili protesta lakše je pucati u čovjeka čije lice ne vidi, odnosno ne vidi se izraz na njegovom licu.

I nošenje rukavica nije baš korisno jer se ruke u rukavicama znoje, možemo dobiti ekceme. Ako previše koristimo dezinfekcijska sredstva, oni mogu uništiti normalnu floru kože koja predstavlja njenu prirodnu zaštitu. Preporučujem da svakako pogledate etikete i pročitate iz čega su ta dezinfekcijska sredstva napravljena. Ako nešto nije dobro za “popiti i pojesti”, nije dobro ni da se stavlja na naše ruke.

Zašto onda “preporučaju” uporabu maski?

1. S maskama sprječavamo da bi vidjeli osmjehe na licu drugih ljudi jer osmijeh je protivotrov za razdvajanje i osjećaj gubitka. Kada svako proljeće počne sjati sunce, ljudi šetaju naokolo s osmjehom na licu i sretni su jer je zima završena: vrijeme mraka i hladnoće je završeno i život počinje iznova.
2. Kada s nekim razgovaramo, većinu informacija (čak 93 % ) koje primamo od sugovornika, primimo iz njegove neverbalne komunikacije, što znači iz mimike njegovog lica i ne od riječi koje su izrekli. To je ono što nam pomaže da shvatimo tko govori istinu.
3. Smanjena sposobnost razmišljanja: kako što je već spomenuto, nošenje kirurških maski dovodi do pomanjkanja kisika. To znači da osjetimo samo mali dio primljenih informacija.

Ako je već “obavezno” da nosimo maske, ajmo ih napraviti takve da su pune boja, nacrtajmo im osmijeh, ukrasimo ih bojama proljeća, dodajmo komentar ili citat, na primjer: virus je prijevara. Jednostavno, pokažimo svoje znanje i unutarnju mudrost.

Zašto je socijalno distanciranje opasno?

Namjera socijalnog distanciranja je potpuno drukčija one od koju nam predstavljaju masovni mediji i vlada. Ako bi virusi bili toliko opasni i postoje li uopće (za njihovo postojanje nema nikakvih pravih dokaza), već odavno bismo svi na ovome planetu bili mrtvi. Naime, priroda ne razvija ništa što bi moglo ugroziti postojanje svega na Zemlji. Čovjek ima u sebi ogroman broj virusa i bakterija s kojima živi u simbiozi.

Više je nego očito da ima socijalno distanciranje potpuno drukčiju namjeru. Njegova istinska namjera je razdružiti ljude (čovjek je socijalno biće i potrebni su mu socijalni odnosi, rukovanje, zagrljaj…), spriječiti širenje informacija među ljudima (zaustaviti istinu) i uz to još osigurati prepoznavanje lica pomoću umjetne inteligencije (kako što to već postoji u Kini).

Za prepoznavanje lica potreban je razmak među ljudima (u gužvi nemoguće je prepoznati samo jednu osobu i samo jedno lice) i tako je potrebno navikavati ljude i (ne)svjesno ih trenirati. Socijalno distanciran čovjek gubi i svoju ljudskost, ljubav, i nije spreman pomoći drugima, uz to postane usamljen i propada.

Nije slučajno da uz sve to George Soros čak i predlaže prakticiranje napuštanja obitelji u vrijeme pandemije. Socijalno distanciranje je samo početak onoga što želi elita.

Obzirom na to, što se događa u svijetu, sada je pravo vrijeme da pređemo na socijalnu rezonanciju u svim porama društva i da počnemo raditi za zajedničko dobro – ako, naravno, želimo preživjeti i živjeti na planetu gdje će biti prisutni sloboda govora, mišljenja, stvaralaštva i djelovanja. Sve te vladine mjere koje se sada izvode, imaju namjeru da se udaljimo jedan od drugoga, da postanemo jedan drugome neprijatelj umjesto prijatelj.

Još od vremena Darwina uče nas da je život borba i takmičenje i da je za proživljavanje nužna pobjeda nad slabijim. Nitko nam nije rekao da priroda djeluje po principu sinergije, sudjelovanja i međusobne pomoći i da je sve u prirodi u harmoniji i da sve ima svoj cilj.

Socijalna rezonancija znači da promijenimo i svoje poslovno djelovanje, ali o tome pisat ću u jednom od slijedećih članaka. Kada sam bio u srednjoj školi, kod predmeta gospodarsko poslovanje naučio sam i slijedeću definiciju poduzeća: “Poduzeće je gospodarska jedinica ustanovljena s ciljem stvaranja dobiti.” Svijet u kojem živimo i koji polako propada, jer nikada neće biti kako je bilo, temelji na dobiti, takmičenju, pobjedi jačeg nad slabijim, na lažima, zavaravanju, manipulaciji i kontroli. U svijetu socijalne rezonancije nema mjesta za poduzeća koja djeluju na starim (preživjelim) mentalnim konstrukcijama.

Bez obzira nato kakvu boju kože imamo, koji jezik govorimo, kakva su naša uvjerenja, kojoj vjeroispovijesti pripadamo i u kojoj zemlji živimo – ako kao društvo i kao čovjek čovjeku čovjek nećemo svi stati na stranu sudjelovanja, uzajamne pomoći, sinergije i sućuti, propasti ćemo kao slobodno društvo, odnosno obistinit će se ono što je prikazano u filmu Matrix. Jesmo li spremni početi živjeti u socijalnoj rezonanciji? To neka svatko odgovori sam za sebe.

P.S. Članak je nastao u sudjelovanju s prijateljem s kojim već niz godina istražujemo prešućene pozadine različitih događanja u svijetu.