Ljudi kojima je uspjelo “nemoguće”
“Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom već s onim što čovjek razumije pojmom priroda.” – Sv. Avgustin
Život je pun iznenađenja i različitih čuda koja ponekad pripadaju već u “zonu sumraka” kako se prije mnogo godina nazivala iznimno popularna televizijska serija. Uvijek jesu i uvijek će postojati ljudi koji znaju “stupiti iz okvira” i daju drugim ljudima misliti što je sve moguće i da čuda mogu biti dio svakodnevice.
Već prije mnogo godina na svom sam blogu pisao o Meiru Schneideru, muškarcu koji ima zvaničnu liječničku potvrdu da je bio slijep. Naime, liječnici su mu rekli da je njegovo stanje neizlječivo. Ali to Meira nije spriječilo da je uz pomoć različitih vježbi za vid uspio u potpunosti vratiti vid i danas vidi, čita, piše i vozi auto. Sa svojim savjetima kako poboljšati vid, pomogao je već tisućama ljudi.
Kažu da je autizam neizlječiv, ali to za za Barryja i Suzy Kaufman nije predstavljalo prepreke. Njihovo dijete bilo je rođeno kao autističko. Liječnici su rekli neka prihvate da će njihovo dijete uvijek biti malo „drukčije“ od ostalih. Ali oni se nisu prestali truditi. Sa svojim sinom su puno radili, voljeli ga, brinuli za njega, učili ga, prihvatili ga onakvog kakav je i kao posljedica sveg tog njihovog truda, sin je ozdravio. Nisu slušali liječnike s njihovim “dijagnozama” već su slijedili svoje srce i dušu i zato njihov sin sada može živjeti natprosječno sretan i radostan život.
Prije šest godina spomenuo sam i Clemensa Kubyja koji je svoje vrijeme bio paraplegičar. I ako si paraplegičar, onda je u skladu s liječničkom paradigmom “nemoguće” izliječiti se i ponovo hodati. A Clemensu je to bez obzira na drukčije prognoze uspjelo što je opisao i u svojoj knjizi Mental Healing.
Slična je priča i sa Morrisom E. Goodmanom koji je nastupio u filmu “Tajna”. Ako si gledao spomenuti film, onda znaš da je Morris 10. ožujka 1981. imao tešku avionsku nesreću nakon koje je dospio u bolnicu potpuno paraliziran i liječnici su bili uvjereni da će ostatak života živjeti kao “biljka”. Ali Morris nije tako lako odustao. Ustrajno je imao ispred sebe cilj da će do Božića prohodati i izaći iz bolnice na svojim nogama. To mu je i uspjelo i danas je poznat kao “Miracle Man” i uspješan je motivacijski govornik.
Svaka od malo prije spomenutih priča na svoj je način nevjerojatna, ali istinita i inspirira čovjeka da počne malo više vjerovati u svoje sposobnosti i u sve što mogu njegov um i tijelo. Kad skupimo hrabrost, stupimo izvan okvira i doslovce smo “gluhi” za sve primjedbe iz okoline koje nam govore da je to “nemoguće” kada se mogu dogoditi čuda.
Slijedeća priča još je nevjerojatnija i zbog tog čovjeka morali su nanovo napisati medicinske udžbenike jer je u prošlosti pisalo da čovjek ne može utjecati na autonomni živčani sustav. Možeš li zamisliti da neki muškarac ide u kratkim hlačama na Mount Everest ili da vodi grupu ljudi (usput – i oni su u kratkim hlačama) na Kilimanjaro i isto tako u kratkim hlačama pretrčati Arktički maraton?
Znam da je ovo šti si upravo pročitao-la nevjerojatno, ali čovjek kojem je to uspjelo i naučio je to i druge, zove se Wim Hof, zvan i “Ice Man”. Više o njemu možeš naći na njegovoj internetskoj stranici www.wimhofmethod.com. Kada je prije nekoliko dana moj prijatelj objavio na Facebooku kako je njegova mama uz pomoć te metode izliječila dugogodišnju nesanicu kao i visok krvni tlak, i ja sam (ponovo) odlučio da počnem s tim posebnim disanjem i tuširanjem hladnom vodom.
Rezultati su zanimljivi, a prije svega imam osjećaj kako mi se povećao nivo energije i kako mogu određene osjećaje, kada svjesno dišem, odraditi s većom lakoćom i brže ih ostavim iza sebe. Trenutno čitam i njegovu knjigu “Metoda Wima Hofa“ koju stvarno vrijedi pročitati. Šteta je što je još nitko nije preveo na hrvatski jezik.
Svakako, čuda su moguća, kao što vidiš, odnosno ljudi imamo svojim mislima, disanjem, vježbama, tjelovježbom i još čime mnogo veći utjecaj na svoje tijelo i dobro zdravlje. Zaključujem da smo suvremeni ljudi preveliki “mekušci” i da živimo u prevelikoj “ugodnosti” što se odnosi i na temperaturu koja je uvijek nekako između 20 i 22 stupnja. Ovu temperaturu održavamo cijelu godinu “umjetno”, zimi grijemo, ljeti hladimo klima uređajem. Da ne govorim i o tome kako smo zaboravili pravilno disati i da se nedovoljno krećemo u prirodi i na svježem zraku.
Draga čitateljice, dragi čitatelj članka … dao sam ti nekoliko uporabnih informacija za koje se nadam da će te “pokrenuti” iz zone ugodnosti i dale ti misliti da možeš više nego što su ti do sada govorili. Da bi poboljšao-la svoj imunološki sistem i povisio-la nivo energije, treba nešto i učiniti, malo trenirati ili – domaće: dignuti guzicu. Znam da smo danas svi previše zauzeti, ali bez obzira na to i na vremensku ograničenost, vrijeme koje je samo naše, polako donosi velike dobrobiti.
Vjeruj u sebe, misli na sebe i hrabro bez izgovora koračaj svojim putem! 🙂
