Kako pravilno disati?
Bez hrane možemo preživjeti četrdeset dana, bez vode četiri dana, a bez disanja samo četiri minute. Ironično je da upravo disanju poklanjamo najmanje pažnje. Ako već poklanjamo disanju neku pozornost, često to radimo na pogrešan način jer nas o pravilnom disanju nisu podučili ni roditelji, ni učitelju, ni prijatelji. Mnogi oni koji se bave sportom su o tome, kako i zašto je važno pravilno disati, saznali od svog trenera, a i on mnogo puta nema pravih informacija.
Dok se nisam sreo s odličnom knjigom MOĆ DISANJA (izdanje Akademije disanja – napomena prevoditeljice), koju je napisao Patrick McKeown, i sam sam mislio da znam sve o disanju. Patricka je od djetinjstva mučila astma i godinama se liječio različitim lijekovima koji su mu nudili samo privremeno olakšanje. Kad je imao 26 godina otkrio je metodu Butejko koju je razvio – sada već pokojni – ukrajinski liječnik Konstantin Butejko. Kada je naučio disati ovom metodom, odmah je osjetio smanjenje simptoma.
Knjiga MOĆ DISANJA mnogo poznatih pravila o “pravilnom disanju” postavlja na glavu.
Mnogo ljudi danas uopće ne zna disati, odnosno diše na pogrešan način što može voditi do brojnih bolesti. Neki dišu samo s gornjim dijelom pluća, drugi više ili manje kroz usta, s treći, doduše, dišu kroz nos i s trbuhom, ali previše intenzivno.
Patrick kaže da je kronično prekomjerno disanje najveća prepreka za naše zdravlje. Na taj način udahnemo od dva do tri puta više zraka nego što ga stvarno trebamo. Pretjerano disanje sužava dišne kanale, ograničava unos kisika u tijelo i steže krvne sudove.
Knjiga je sa svojih 272 stranicama dosta opsežna, s brojnim vježbama i s mnogo važnih informacija. Najvažnije je zapamtiti da nos služi disanju, a usta hranjenju. Mogu reći da sam o tome da je važno disati kroz nos znao već duže vremena i to sam prakticirao, ako je bar bilo moguće.
Ali – nisam znao nešto drugo: disanje kroz nos obavezno je i za vrijeme sportskih aktivnosti, kao što su šetanje, trčanje, fitness, plivanje, ples, joga… čak i za vrijeme spavanja.
Već nekoliko godina radim različite vježbe iz joge, tibetanske vježbe za pomlađivanje i sklekove. Bez obzira koliko sam se “trudio disati pravilno”, uvijek sam bio nakon vježbi dosta zadihan. Kada sam pročitao knjigu MOĆ DISANJA, i ja sam doživio svoj “aha” trenutak i za vrijeme sportskih aktivnosti “preklopio” sam na disanje kroz nos. Rezultat? Zadihanost se puno smanjila, a nivo energije se povećao.
I ja sam vjerovao opće poznatom uvjerenju koje kaže da dublji udah poveća prijenos kisika u krv. U knjizi sam pročitao da količinu kisika u krvi nije moguće povećati jer krv skoro uvijek sadrži dovoljno kisika. Tajna nije u kisiku već u ugljičnom dioksidu (CO2).
Naime, glavni nadražaj za disanje je prekomjerni ugljični dioksid (CO2) kojeg je potrebno ukloniti iz tijela. Istovremeno, CO2 jako je važan jer upravo s njim stanice dobivaju kisik. Problem se pojavi kada udahnemo više zraka nego što ga trebamo i tako iz pluća izdahnemo previše ugljičnog dioksida i zbog toga ga u krvi ima manje.
Ako previše dišemo kraće vrijeme, to ne znači problem i u tijelu ne stvara trajnijih posljedica. Posve je drukčije ako se to događa duže vrijeme (više dana, tjedana ili čak godina). Tada nastaju biokemijske promjene koje uzrokuju povećanu osjetljivost ili nisku toleranciju za ugljični dioksid. Kada dođe do toga, disanje je trajno iznad normalne granice. Receptori u mozgu neprestano potiču disanje kako bi se tijelo riješilo ugljičnog dioksida jer ga tijelo registrira kao višak. Rezultat je trajno prekomjerno disanje ili kronična hiperventilacija s brojnim negativnim posljedicama.
A problem nije samo danju. Problem se pojavljuje i noću jer većina ljudi spava s otvorenim ustima, bez da bi to znali. Zbog toga dišemo prekomjerno, gubimo prevelike količine CO2 i time stvaramo manjak kisika u stanicama, mišićima i mozgu. Sve to vodi do jutarnjeg umora, hrkanja, apneje za vrijeme spavanja, znojenja, suhih usta nakon ustajanja, učmalosti, problema s disanje, noćnih mora i poremećaja spavanja. Rješenje je jako jednostavno – disanje kroz nos i uporaba micropore ljepljive trake, a o tome možeš više pročitati u knjizi.
Ne zaboravi: ako želiš popraviti svoje zdravlje, potrebno je naučiti disanje kroz nos. Kod nekih starosjedilačkih kultura majke svoju djecu intuitivno podučavaju disanje kroz nos i s nježnom gestom djetetu zatvore usta kako bi se disanje preusmjerilo kroz nos. Iako one ne znaju za najnovija znanstvena istraživanja i nemaju doktorate, sa svojom unutarnjom mudrošću znaju što je dobro za njihovu djecu. U suvremenom društvu događa se da djeca mnogo previše dišu kroz usta i to vodi do začepljenog nosa, nepravilnosti lica, problema sa zubima i astme.
Uvijek kada utvrdiš da dišeš kroz usta, sjeti se ovog mog blok zapisa, zatvori usta i počni disati kroz nos.
Kao što sam rekao već na početku – naša usta su za prehranjivanje, naš nos za disanje. Najbolja rješenja za zdravlje i blagostanje obično su najjednostavnija i jedno od takvih je i disanje kroz nos. 🙂
P.S. I još nešto… Patrick u svojoj knjizi daje na znanje kako je nekim njegovim klijentima samo promjena disanja pomogla da su smršavili tada kada nijedna druga metoda nije imala dugotrajnog učinka.