Kako počinje svaki projekt?

Može doći s vedroga neba i odjednom se pojaviti. U tvojim mislima je. Ne možeš je se otarasiti. Zove te. Poziva te. Oduševljava te. Odgurneš ju. Misliš da je glupa, da nema budućnosti, da je samo još jedna od “čudnih misli” koje lete u tvojoj glavi. Što joj se više odupireš, što ju više negiraš, upornije se vrača tebi.

Također se događa da ju za više godina ostaviš, pošalješ ju negdje i ne obraćaš joj pozornost, a ona se kao ljubomorna ljubavnica opet vraća tebi. Ona je dio tebe i hoće se izraziti kroz tebe. Nemaš novaca, nemaš sredstava, nemaš veza i poznanstava, ne znaš kako ćeš je realizirati i kako ćeš je oživiti i manifestirati… sve što imaš samo je vizija tvojih misli – IDEJA.

Svaki projekt započinje s nekom “luckastom, sanjalačkom, čudnom, pogrešnom” IDEJOM koju je Svemir doveo na tvoj put da se ostvari i izrazi kroz tebe. Da joj ti omogućiš rođenje u ovom vremenu i prostoru te da ju podijeliš sa svijetom.

Godine 1999. dobio sam ideju za knjigu Tamo gdje je volja, tamo je put. Bila je “samo” IDEJA, misao u mom mozgu koja je dolutala iz dalekih kutova Svemira. Mogao sam joj pustiti otići, mogao sam reći da je maloumna, glupa, neostvariva, da nemam novaca, volje, hrabrosti i ljudi koji bi mi to pomogli ostvariti.

Stvarno … nisam znao gdje će me ta ideja dovesti, kako će se manifestirati, znao i osjećao sam samo to da je tu knjigu potrebno napisati. Ostalo sam ostavio Svemiru. Kada sam pisao knjigu, nisam imao posao, ni jednog lektora, urednika, samo nekoliko korisnih savjeta koje sam dobio od ljudi koji se vjerovali u mene i tu ideju.

Jesam li razmišljao o nakladi, broju prodanih izvoda, o tome koliko će mi novaca donijeti ova knjiga? Da li sam razmišljao o trženju i svim prodajnim putovima, kao tu knjigu poslati među ljude? Nikako … samo sam pisao i pisao dok knjiga nije bila gotova.

Nakon toga stvari su se same od sebe postavile na pravo mjesto. Ali ono što je bilo najvažnije kod moje “ideje iz raja” bilo je to da sam se pokrenuo u akciju i počeo pisati. Mnogi pisci koji su napisali knjigu bestseller sa slijedećom knjigom koju su napisali, doživjeli su neuspjeh jer su možda previše razmišljali o tome koliko će opet zaraditi. Neke pisce je taj neuspjeh toliko slomio da nikada više nisu sjeli za stol i bilo što napisali.

Svi najveći čovjekovi uspjesi nastali su iz nekog unutarnjeg pokreta duše. Ne zbog toga što su ljudi u mislima prebrojavali kolike će novce zaraditi, već zbog toga što su imali neku viziju da njihova ideja ili projekt mogu pomoći još nekome drugome. Kada je Mark Victor Hansen pisao knjigu Pileća juha za dušu nije prebrojavao novce. Samo je želio da te priče nađu put do ljudskih srca, da još nekog oduševe.

Onog trenutka kada počnemo “kalkulirati” i “računati” koliko će nam određena ideja ili projekt donijeti, to je početak “umorstva ideje”. Ne radimo više srcem i dušom već razmišljamo prije svega kroz svoj analitički um.

Ideje za nove projekte su neprestano oko nas. Mnogima ne poklanjamo pažnju jer jednostavno mislimo da nisu dovoljno dobre, da ih ne možemo ostvariti ili, što je često najveći izgovor, sami nismo dovoljno sposobni ili vrijedni da tu ideju ili projekt ostvarimo.

Kako je rekao znameniti doktor Robert Schuller: “Svatko tko je započeo već je pobjednik! Ako ništa drugo, pobijedio je vlastitu nepokretnost, oklijevanje i strah od neuspjeha.” I još: “Ako započnemo, već smo napola gotovi.” Ako misliš da bi ponekad odustao/la, svakako pročitaj Schullerevu knjigu Teška vremena ne traju zauvijek, čvrsti ih ljudi pobjeđuju. Meni je ta knjiga 1999. okrenula život na glavu jer sam, dok sam je čitao, došao na ideju za knjigu koju sam malo prije spomenuo.

Zanimljivo je da sada kada počinjem ostvarivati jedan nov i malo drukčiji projekt za kojeg u ovom trenutku još ne znam kako, kada i s kime ću ga izvesti, znam samo to: ostvarit ću ga kada mi ova knjiga opet “slučajno” dođe u ruke.

Naravno, uz tu ideju odnosno projekt, susrećem se i sa slijedećim mislima: “Hoće li mi uspjeti? Jesam li dovoljno dobar za to? Mogu li to? Što će reći drugi? Što će misliti o meni ako ne ispadne dobro?” Ali: ako misliš da možeš ili ako misliš da ne možeš, u oba slučaja si u pravu, jednom je rekao Henry Ford.

Biti ili ne biti? Učiniti ili ne učiniti? Početi ili ne početi? Odgovor je samo jedan – biti, činiti, početi.

I tebi želim veliko hrabrosti, radosti i oduševljenja uz tvoje nove projekte i prije svega: nikada ne dozvoli da drugi ljudi unište tvoje snove sa svojim “stručnim” ili “nestručnim” mnijenjem. Jedini koji zna što mu je činiti, ti si sam-a. Zato: Just do it! 🙂