Kakav bi bio svijet, ako …
… bi bili »jebeno iskreni«?
Da, točno si pročitao/pročitala. Napisao sam onu riječ na “j”. Bez zvjezdica (*), koji “zamaskira” značenje riječi. Određena iskustva u mom životu dovela su me do razmišljanja u smjeru kakav bi bio svijet ako bi jedan do drugoga bili jebeno iskreni.
Ako se ne bi više skrivali s ovakvim ili onakvim “maskama” osmjeha, ljubaznosti, suosjećanja… i istinski bi govorili što u onom trenutku osjećamo ili ne osjećamo.
Međuljudski odnosi promijenili bi se preko noći i neki bi od toga baš cvjetali i nanovo zaživjeli. Neki drugi odnosi bi završili jer bi jedan drugome rekli ono što “jebeno osjećamo”. Iz prakse znam da je ljudima mnogo lakše ići na razne coachinge, savjetovanja, radionice, predavanja i zakopati se u brdo duhovnih knjiga nego osobi koju imaju ispred sebe “jebeno iskreno” reći svoje osjećaje, snove, poglede, (ne)zajedničku budućnost itd.
“New age duhovnost” u smislu da je sve OK, sve predivno, sve božansko, sve fantastično – danas je iznimno popularna. Ako me to i to u ovom trenutku “jebeno boli” u skladu s tom “novodobnom duhovnošću” ne smijem to afirmirati, ne smijem to priznati, moram si na lice staviti “jebeni osmijeh” i usmjeriti se u pozitivno. Ah, bit će sve dobro. Možda će biti, a možda neće biti, ali ako bi bili “jebeno iskreni”, kako do sebe tako i do druge osobe, naši bi odnosi (partnerski, obiteljski, poslovni …) bi odnosi bili na potpuno drugom nivou.
U današnjem suvremenom “elektronskom” svijetu teško je biti “jebeno iskren” i mnogi više vole spizditi i ne javljati se više, nego pogledati osobi u oči i reći joj: “Sorry, s tobom više ne želim imati posla (prijateljstva, odnosa …).”
Posebno žene suočavaju se s problemom kada se s muškarcem nađu jedanput, dvaput, treći put i onda “puf” – jednog dana ne javi se više. Ni na mail, niti na SMS, ni na telefon. A koliko se frustracija gomila u ženi i ona to prenosi i u slijedeće odnose! A sve bi se dalo riješiti jednostavnim “jebeno iskrenim” razgovorom oči u oči. Da, treba imati jaja, bez obzira jesi ili muškarac ili žena. Bezjajnika je danas u svijetu previše i zato smo tu – gdje jesmo.
Sjećam se da sam nedavno poslalo nekim prijateljima, prijateljicama i poslovnim partnerima neke poruke i pozivnice. Preko maila ili SMS-ja pozvao sam nekoga na ples (kavu, kino) i čekao odgovor. Poslovnim partnerima poslao elektronske pozivnice i predložio određene prijedloge glede poslovnog sudjelovanja. Odgovori? Nula. Null. Nada. Ništa. Očito je novodobno komuniciranje usmjereno na način da je lakše ne javiti se nego reći NE, ne zanima me tvoja poslovna ponuda ili NE, na žalost me ne zanima druženje s tobom i NE, ne idem s tobom na ples (u kino, na kavu).
Riječ NE je često ona riječ s kojom imamo u životu probleme i tada kada ju dobijemo ili kada ju dajemo. Ako dobijemo NE, radije šutimo i uz to ne pokazujemo osjećaje. Slično je i kada smo u situaciji da bi nekome trebali reći NE i tada opet šutimo jer je to lakše nego biti “jebeno iskren” i reći NE.
Dolaze božićno – novogodišnji praznici kada ćemo opet jedan drugome poklanjati brdo plastičnog sranja. Gledam reklame koje svakodnevno dolaze u moj poštanski sandučić od jednog, drugog, trećeg, četvrtog prodavača, trgovačkih lanaca i svugdje je isto – još više plastičnog sranja da konačno budimo sretni. Hoćemo li biti?
Što ako se ove godine u danima prosinca obdarujemo malo drukčije? Da bi bili “jebeno iskreni” do sebe i isto do drugih. Da bi izrazili ono što istinski osjećamo (ili ne osjećamo) i tako učinimo nešto s našim odnosima.
Znamo da neizraženi i potlačeni osjećaji vode do bolesti. Brojne prizore iz svakodnevnog života stalno gledamo u svojim očima i o njima razmišljamo, analiziramo, opet razmišljamo … i uz to se gomila nemalo neprijatnih osjećaja. Često bi “jebeno iskren” razgovor s točno određenom osobom značio prekretnicu i oslobađanje loših energija.
Naravno, iluzorno je očekivati da ćemo ljudi jedan do drugoga biti “jebeno iskreni”, ali ako to učini jedan čovjek, uskoro će to učiniti još više ljudi. Ja sam odlučio da sam od danas dalje “jebeno iskren”. Ako to znači da ću imati manje prijatelja u živo i manje poznanika na Facebooku, OK – nema problema. Suština je u tome da sam “jebeno iskren” do sebe i do drugih. Da ne serem u gaće i prešutim ono što želim reći i to ne zato jer se bojim da me drugi neće više prihvaćati ako kažem ono što istinski osjećam.
Tako, ja sam odlučio da prihvatim “jebenu iskrenost”! Kako ćeš ti odlučiti? 😉
