Jesmo li zahvalni za slomljeno srce?

Mjesec veljača je zbog Valentinovog dana često spominjan kao mjesec ljubavi. Ali, Valentinovo u posljednje vrijeme sve više postaje komercijalni praznik kada “moraš” svome partneru pokazati i reći mu da ga voliš.

Ako to ne učiniš za Valentinovo, tada može druga osoba olako misliti da je ne voliš dovoljno, da je više ne voliš. A zašto bi si samo za Valentinovo iskazivali ljubav? Čovjeku kojeg istinski volimo možemo iskazati, pokazati i reći to svaki dan.

Ljubav između dva partnera nije samo Valentinovo, ljubav je svakodnevna mala pažnja, topao zagrljaj, vrući poljubac, nježan dodir … Mnogo je načina kako možemo pokazati ljubav partneru i ljudima koje volimo. Možda bi bilo dobro da bi što više ljudi pročitalo knjigu PET JEZIKA LJUBAVI Garya Chapmana jer bi tako bolje razumjeli kako pokazati ljubav jedan drugome.

Ali – što učiniti kada nismo zaljubljeni ili još uvijek zacjeljujemo svoje slomljeno srce? Možda nas je partner ostavio, možda smo mi ostavili njega, možda je partner napustio ovu dimenziju postojanja ili imamo slomljeno srce iz nekog drugog razloga.

Ako ste pročitali prijašnji blog, imali ste priliku upoznati i moju “love story” koja nije završila kako sam ja želio. Tako znate da je prošlo puno vremena da sam sve obradio i ostavio iza sebe i počeo disati slobodno i radosno bez osuđivanja na sve što se dogodilo.

U nekoj točki “prebolijevanja” i traženja samoga sebe, svoje unutarnje moći, hrabrosti i ljubavi prekrižila mi je put knjiga Johna Demartinija s naslovom IZBROJITE SVOJE DAROVE. U toj knjizi je i poglavlje s naslovom Budite zahvalni za slomljeno srce. Kad sam to prvi put pročitao, mislio sam WFT (vi već znate što znači ova kratica), ali kad sam to pročitao drugi put, treći put i još četvrti, konačno sam došao do uvida koji mi je pomogao vidjeti i blagoslove i darove u tome što mi se desilo.

Ništa u životu nema samo plus, svaka stvar ima i minus i obratno – ništa nema samo minusa, svaka stvar ima i svoj plus. Kada sam pred više od pola godine pročitao to poglavlje, konačno mi se upalila žarulja i razumio sam da nema potrebe da iz svega toga izlazim kao žrtva i da su mi istinski bili namijenjeni mnogi darovi koje prije toga nisam vidio odnosno prepoznao ih.

Jedna od vježbi u toj knjizi takva je da na list papira napišeš inicijale čovjeka koji ti je „slomio“ srce. Onda na taj list napišeš bar 20 darova i 20 slabosti povezanih s razumijevanjem „gubitka“ te osobe. Na slijedećem stupnju toj osobi napišeš pismo zahvale za koristi iz tog iskustva. Pismo nije potrebno slati jer to pišeš za sebe da osjetiš zahvalnosti i otpustiš.

Kada pišeš onih 20 slabosti jer si “izgubio” tog čovjeka, misliš o mnogočemu i riječi i misli s lakoćom “izbijaju” iz tebe na list papira. Kada sam pisao 20 darova koje sam dobio kada je ta osoba otišla iz mog života, ni u snovima nisam mislio da ću ih moći napisati. Ali – jesam. I to ne samo 20, bilo ih je puno više. U tom trenutku bio sam konačno sposoban ugledati ljubav i zahvalnost za tu “nezavršenu” ljubavnu vezu.

Prepoznao sam da se u svakoj životnoj situaciji kriju darovi i slabosti. Da nije sve crno i da nije sve bijelo i da Svemir na neki čudesan i tajnovit način sve uravnoteži: ako negdje nešto izgubiš, na drugom području dobivaš. Svemir ne može djelovati drukčije nego da čuva ravnotežu.

Ruku na srce, tu ravnotežu često u najgoroj “čuvstvenoj oluji” nismo sposobni vidjeti. Ako radimo gore spomenutu vježbu, vidimo niz “nesretnih” situacija iz našeg života u potpuno drugom svijetlu i iz potpunog novog kuta zapažanja.

Na ovaj način osjetiš mir – umjesto razočaranja zahvalnost, umjesto straha ljubav, umjesto neprihvaćanja prihvaćanje, umjesto suza radost … Takve i slične “parove” mogao bi nabrajati u nedogled. Starodavni simbol Jina i Janga lijepo pokazuje kako je u našim životima sve u ravnoteži.

Ako negdje nismo dobili pažnju, možda je u tom trenutku netko drugi bio pažljiv do nas. Ako nismo bili voljeni, možda je ta ljubav došla od neke druge osobe. Ako nismo bili zapaženi, zapazio nas je netko drugi. Jednostavno – neka druga osoba je preuzela tu “ulogu” u našem životu i pokazala i iskazala ono što nismo dobili negdje drugdje.

Nekima će možda biti teško vjerovati da ima tako jednostavna metoda iznimne učinke preobražavanja i da pomaže ugledati svjetlost, radost i ljubav u određenoj “teškoj” situaciji. Ljudi nismo žrtve i ni sebe ni drugih nije dobro imati za žrtve jer tako energetski slabimo sebe, a i druge.

Namijenimo pozornost sebi, budimo hrabri, oduprimo se za sebe, svoje snove, svoje želje, ciljeve … i možda ako neki naš prijatelj ili prijateljica bude ispred teške odluke, nemojmo dopustiti da igra ulogu žrtve. Pokažimo i recimo toj osobi da je volimo, da ima unutarnju moć i hrabrost, da će iz te situacije izaći kao pobjednik, kao osoba koja je dostojanstvena i to može.