Jesi li već zapjevao pjesmu koju si došao zapjevati?

Prije nekoliko dana pitao sam se: “Jesam li već napisao knjigu koju sam došao napisati? Jesam li već zapjevao pjesmu koju sam došao zapjevati? Jesam li već otplesao ples koji sam došao zaplesati?” Moj odgovor bio je vrlo jednostavan – NE. Nažalost, tako je. Možda će te to iznenaditi, ali odgovor je iskren da iskreniji ne može biti.

Možda si pomislio: “Ups”. Ali – to je moj životni put. Od nove godine 2013. dalje, događaju mi se brojne promjene. Jedna od njih bila je posebno drastična i jako je utjecala na moj život i razumijevanje svega. To je istovremeno i znak Svemira (Boga, Prasile, Tvorca) da je potrebno slušati sebe i djelovati iz sebe. Ne bude li išlo milom, ići će silom. Da, tako to ide. Kada ne prepoznaješ svih poruka i još uvijek si gluh za njih, dogodi se to što se mora desiti da konačno osluhneš sebi i svome Višem ja.

Od nove godine dalje počeo mi je sluh slabiti. Već je dobrih devet mjeseci stanje takvo da ne čujem da me netko zove ako sam okrenut leđima. Sugovornika moram vidjeti da s njegovih usana mogu čitati poruku. Stvarno nije ružičasto, ali svaka “bolest” ima određenu poruku i to je potrebno prepoznati. Beethoven je prije mnogo godina to prepoznao i tako napisao svoje najljepše radove u tišini.

Usprkos tome još uvijek imam predavanja, vodim seminare i radionice. Ako sam prije davao od sebe 150 %, sada uvijek dajem 200 %. Jednostavno, ako ja mogu javno nastupati i govoriti, možeš i ti. Trema, strah, neprijatan osjećaj i ostale slične stvari samo su izgovor da ne učinimo korak naprijed i progovorimo pred ljudima.

Bolesti odnosno životna iskustva su znak da na neki način nisi osluhnuo samome sebi, svome unutarnjem djetetu, svome Višem ja, da niječeš ono što jesi. Kroz svoja iskustva izražavamo samoga i samo kroz iskustva možemo učiti, rasti, voljeti i živjeti.

Kada dođeš u slijepu ulicu, tamo si zbog toga što nisi slijedio svojim srčanim željama, svome srcu i svome poslanstvu. Jer se nisi usudio biti ono što jesi – čista esencija Tvorca i na tom putu biti unikatan, jedinstven i svoj. Preko tebe izražava se Tvorac i ako si samo “kopija” nekog drugog, to znači da ne slijediš vjerno samome sebi i svojim najdubljim srčanim željama.

Zato uvijek budi to što jesi, to što osjećaš. Budi u čast i slavu Tvorcu koji te stvorio. I kada istinski zaživiš u cijeloj svojoj suštini, stvari, događaji i ljudi će se u tvome životu pojavljivati točno na određenom mjestu i točno u pravome trenutku.Zamisli pitanja na najveće probleme koji te muče i to tako dugo dok ne dobiješ pravi odgovor. Podsvijest će ti uvijek odgovoriti, naravno ako ćeš biti dovoljno ustrajan.

Ne traži sebe izvan sebe, traži sebe u svojoj unutrašnjosti. Stvaraj, smij se, voli se. Zagrli se, poljubi se i budi sam sebi najbolji prijatelj, budi strastveni ljubimac i najbolji životni partner. Ako možeš sve to istinski živjeti u svakoj stanici svog života, u svakom atomu i DNK-ju, čuda će se dogoditi u tvom životu. Najveće od svih čuda ti si sam jer si na taj način konačno spoznao tko si. I kada u svojoj biti stvarno znaš, tko si, nitko te ne može odvesti s tvoga puta jer sam sebe poznaješ i vjerno slijediš svome srcu.

Naravno, mogu se desiti i iskušenja koja te mogu na ovom putu za trenutak zaustaviti. Ali ako stvarno znaš, tko si, taj je postanak kratak… jer hrabro, odlučno i snažno koračaš dalje i Svemir ti u tome obilno pomaže.

– Što je moja strast?
– Kakvo je moje životno poslanstvo?
– Koja je moja vizija koji ostvarujem?
– Što je ono što mi daje nadahnuće?
– Kojoj zvijezdi na nebu slijedim? 

Odgovori na ova pitanja ali ne čitanjem knjige, ne s gledanjem filma, ne s ispitivanjem prijatelja. Okreni se u sebe i pitaj svoje srce. Ispituj se i toliko vremena dok ne nađeš odgovor koji stvarno osjećaš, koji te nadahnjuje, ubrza ti krv u venama i jednostavno znaš – TO JE TO.

Nema osobe na ovome svijetu koja bi ti odgovorila na prije postavljena pitanja. Nema gurua, duhovnog učitelja, mentora, coacha ili savjetnika koji bi umjesto tebe odgovorio na ta pitanja. Nažalost. Tako je iako je možda to teško prihvatiti, razumjeti. Jedino pogled u sebe, taj istinsko dubok i temeljit pogled, može ti pokazati tvoj put, smisao, postojanje, radost, sreću …

Naravno, potrebno je maknuti se, učiniti odlučan korak u nepoznato. Možda u cjelini promijeniti životni put, preusmjeriti se, resetirati, na novo postaviti temelje. Ne tvrdim da je to lako ali ako to stvarno želiš i točno znaš koji je tvoj put i tko si, tada će cijelo Svemir stremiti tome da se snovi obistine. A jedini uvjet je da si ti TI. Znači: unikatan, samovoljan i samovoljen.

Svaki od nas je na određenom području života najbolji, svaki od nas ima svoje darove, talente, sposobnosti, nešto što može podijeliti sa svijetom i tako obogatit život svih ljudi. I ti imaš taj dar. Otkrij ga, razvij, osvijetli ga, njeguj … neka cvijeta taj dar u cijeloj svojoj punosti i veličini.

I naravno cijeni ga, znaj da je taj dar stvarno poseban, da ima svoju vrijednost i da je dijamant. To je dijamant koji raste na tvom dijamantnom polju. Nije potrebno ići daleko, na drugi kraj svijeta, kod gurua u Indiju ili na neki Tihomorski otok da bi našao taj dijamant. On se krije na posljednjem mjestu kojeg si spreman pogledati – u tvome srcu.

I za kraj današnjeg druženja jedna moja kratka pjesma s naslovom Moj ples.

Robert Goreta: MOJ PLES

Daj Bože da pustim u srcima ljudi trag
i da svjetlost opet zagrli planet.
Neka znam da ću pjevati svoju pjesmu
koju sam došao sa srcem zapjevati.
Neka znam da sam otplesao svoj ples.
Samo tako ću znati da sam zaista živio.

Zapleši svoj ples, pjevaj svoju pjesmu, i naravno osluhni samome sebi.